I GOT AIDS!

- hoj, branimire!! pa di si krenuo?
- u šumu.
- ho, ho, pa tamo su ti divljiveprovi, zar se ne bojiš?
- ne.
- a imaš li pušku?
- imam gorane stariji.
- a ideš li možda u lov na te divlje veprove?
- ma kurac! idem ti silovati kčerku. čujem da se tamo voli igrati.

nemojte se drogirati ako nemate dovoljno dobar razlog. recimo ja se ne drogiram. zašto bi se uopće drogirao. ali, ima ljudi kojima je to prijekopotrebno. naprijmjer: dečko ide u dućan, ima 13 godina, i želi kupiti čokoladicu. nemože. nestigne do najgornje police. eto. deprimirano malo derište ima pravo uzeti pola, gram koke i... to bi trebalo biti legalono. ili recimo. tip, ima 64 godine i umre mu supruga. jadan. nakon toliko godina što je trpio staru glupu kravu... nek se opusti napokon. od unuka uzme joint, 2 i eto. toliko o tome.

kada smo bili jako mali, mali manji nego sad
tada nikog nismo znali, ko bi mogao utažit našu glad

jad i bjeda u lijevom đepu, u drugom samo mrvice
sami smo ostali na ovom svijetu, mogli bi skupljat plastične boce

u ime oca i sina i duha svetog, ja to nikad nisam molio
zašto bih vjerovao u nekog, tko me nikad nije volio.

rekli su mi da dostavim "robu" prije podne. nisam izvršio zadatak. poslije tog napornog dana legao sam na krevet i počeo čitati "zložin i kazna" od onog glupog rusa.

stajao je u prazno
je gledao
nitko, neprimjećen
sve ptice znaju
zna i on
strašno


...strašilo.

upitao se jedan dječak jednog jutra. dali sam savršen? na to mu je sam bog odgovorio: "jesi sine". onda ga ovaj upita: "ša si ti lud?! pa obrij tu bradu, izgledaš ko mojsije!" bog se tada posrami i kupi novi remington brijači aparat. sada izgleda kao obrijana ovca.

u ime oca i sina i duha svetog. - in the name of father & son & holy spirit. - come c'e stato il padre come si dice? figliolo? e' ilspirito sant la bambina. prijevod sam sam napisao kao što se vidi iz priloženog.

jer je to protiv pravila

bilo bi ful dobro napraviti matematičku jednađbu gdje kada joj dodaš bilo koj broj ona daje uvjek isti rezultat, 15000.

igrao sam se u vrtiću u pješčaniku prije koje desetlječe sa jednim dječakom bez nogu. svaku igru koju smo igrali na kraju sam ja pobijedio. mislim da ga nije bila volja igrati se.

kada sam te vidio, pomislio sam: stvarno se nismo dugo vidjeli.
- pa di si bio sve ove godine?
- u vojsci.
- zašto?
- nisam imao šta raditi.
- a dobro onda.
- pusti me na miru.
- molim?
- odjebi.
- nisam ništa rekao.
tada se okrene svizac i zacvili.

nisam htio psovati, stvarno nisam. ispričavam se. neznam šta mi je bilo. bilo bi najbolje da jednostavno "undo"am ono što sam utipkao. mislim da bi to bilo najpametnije.

preokupiran, naporno. stvarao sam svemir 14 dana. rekoše bog tren prije no što se pretvorio u munju. bože?, upitaše jedna djevojčica sa marsa. gdje si nestao?

imao sam prednost. imao sam, no vozač bijelog nemarkiranog auta nije tako mislio tog trenutka. zgazio me jureći 94 km/h. naravno, nisam preživio. šteta. imao bih predivan život. kuću uz more. sve. moja bi djeca imala crveni romobil.

danas započinje nova era. to je stvar, kako bi rekli naši starosjedioci, prošlosti. STOP! glupiranju. STOP! debilizmu. ravno u glavu: napravi nešto ili umri, iliti, napravi nešto jer češ inače truliti u fotelji sa dalijenskim u jednoj ruci a sa magičnim šeširom u drugoj.